The Serbian Spoken Dataset
Collection
The Serbian Spoken Dataset Collection on Hugging Face aims to provide high-quality audio resources and transcripts for developing and evaluating LLMs. • 30 items • Updated • 1
chunk_id stringlengths 10 10 | path audioduration (s) 3.55 29.5 | start_ms int64 26.8k 3.87M | end_ms int64 51.2k 3.9M | duration_ms int64 3.55k 29.5k | duration_second float64 3.55 29.5 | transcription stringlengths 53 421 |
|---|---|---|---|---|---|---|
chunk_0000 | 26,818 | 51,198 | 24,380 | 24.38 | Tema ovog predavanja su kognitivne heuristike i kognitivne pristrasnosti, odnosno varalice i iluzije našeg uma i našeg mozga i načini na koje psihologija ispituje ljudsku racionalnost, a nismo baš uvek racionalni onoliko koliko bismo želeli i | |
chunk_0001 | 52,194 | 69,248 | 17,054 | 17.054 | na predavanjima često razgovaramo sa publikom, pa ću ja sada zamisliti da razgovaram sa vama i zamoliću vas da se prisetite da bismo ušli u temu neke situacije u kojoj ste neke poslednje situacije | |
chunk_0002 | 69,248 | 86,302 | 17,054 | 17.054 | u kojoj ste razmišljali ili postupali na način koji biste opisali da je bio neracionalan. Ili ako niste vi, neko iz vaše okoline ili ste u medijima videli nekog. Neku poznatu ličnost, to može da bude uh uh | |
chunk_0003 | 87,298 | 107,147 | 19,849 | 19.849 | slavna ličnost ili ili političar ili bilo ko čije postupke i razmišljanja procenjujemo i sudimo o njima i nekad primetimo da to nije baš ni mudro, ni proračunato, ni korisno i takva | |
chunk_0004 | 107,147 | 126,996 | 19,849 | 19.849 | način razmišljanja i ponašanja nazivamo neracionalnim. Možda ste kupili nešto što vam nije bilo potrebno zato što ste se nalazili u radnji, a proizvod vam je bio ispred nosa i pomislili ste pa možda će mi nekad koristiti ili je bio na akciji, na na popustu ili | |
chunk_0005 | 126,996 | 150,814 | 23,818 | 23.818 | ili ste postavili pitanje deci ili je neko vama postavio pitanje koje boje sneg, koje boje frižider, šta pije krava. Ili kažite zeko zeko zeko šta pije krava i vi kažete ili pomislite u vašem umu se nekako pojavi mleko. E ti momenti u kojima | |
chunk_0006 | 151,554 | 160,158 | 8,604 | 8.604 | damo odgovor ili se ponašamo suprotno onome što znamo da jeste neko pravilo. | |
chunk_0007 | 160,866 | 182,942 | 22,076 | 22.076 | uh dobrog i ispravnog mišljenja ili ponašanja obeležavamo neracionalnim mišljenjem i ponašanjem. To je ovako najkraće rečeno. Naravno priča je nešto složenija i o tome ćemo o tome ću danas predavati. Ako niste uspeli da se setite | |
chunk_0008 | 183,874 | 197,438 | 13,564 | 13.564 | primera ili primera nekog vašeg prijatelja ili slavne ličnosti koja nije bila racionalna nedavno. Možemo da se pomognemo primerom koji glasi kuvamo lepu supu. | |
chunk_0009 | 198,018 | 226,974 | 28,956 | 28.956 | i šerpa je na šporetu. Potpuno shvatamo da su ručke šerpe vruće. Kada supa krene da kipi, momentalno posežemo za ručkama da bismo je uklonili sa izvora toplote, a znamo da grešimo. E to je situacija koja je relativno česta. Dakle kreće da kipi nešto i mi smo pod vremenskim pritiskom i i ako posegnemo za tom šerpom kipu... | |
chunk_0010 | 227,458 | 233,854 | 6,396 | 6.396 | jeste primer iz svakodnevnog života, ali ujedno i primer koji navodi filozof Clark. | |
chunk_0011 | 234,786 | 260,523 | 25,737 | 25.737 | filozof kognicije. Kao primer da u našem umu mogu da postoje dva različita, distinktivno različita tipa odgovora na istu situaciju. Dakle u ovoj situaciji sa šerpom kipućom supom i i malom vrstom opasnosti i rizika da zaradimo opekotinu, postoji odgovor brzi, refleksni, možemo da ga nazovemo | |
chunk_0012 | 260,523 | 286,260 | 25,737 | 25.737 | intuitivni da da zgrabimo i da da prekinemo to tu situaciju i da zaradimo opekotinu. Ali ujedno je postojao u našem umu i odgovor koji nazivamo proračunski, deliberativni, analitički, promišljeni, a to je da smanjimo izvod toplote ili da nađemo da da neke rukavice za za hvatanje vrline ili krplje. | |
chunk_0013 | 286,260 | 311,998 | 25,738 | 25.738 | puj da prosto prekinemo tu situaciju, ali takođe da izbegnemo opekotinu. I za to bi nam trebalo nešto više sekundi. Da, radi se o sekundama, ne radi se o komplikovanim proračunima za koje nam je potrebno ne znam koliko vremena, ali to se ne dešava uvek. I primer je bitan zato što nam pokazuje dakle da mislimo | |
chunk_0014 | 312,706 | 325,182 | 12,476 | 12.476 | paralelno i istovremeno da je naš um sposoban da misli na dva različita vida, na dva različita načina. Uh uh intuitivno, brzo, | |
chunk_0015 | 325,890 | 352,190 | 26,300 | 26.3 | što nas često dovodi do greške. Ne uvek, ali ponekad. Tako da ne obrađuje sve informacije iz okoline, ali takođe i da pažljivo analiziramo situaciju i izdvojimo sve relevantne aspekte iz nje i postupimo onako kako je dobro za nas u toj situaciji. Šta će pobediti od ta dva naša načina mišljenja zavisi od pre svega | |
chunk_0016 | 352,674 | 381,630 | 28,956 | 28.956 | kada psihologija to razmatra, pre svega zavisi od okolnosti u kojima odlučujemo, zato što ću ja u predavanju, nadam se, uspeti da vam prikažem šta mislioci i naučnici iz ove oblasti kažu kako je naš um strukturisan i kako zapravo taj intuitivni deo mišljenja ne možemo da izbegnemo. On je | |
chunk_0017 | 382,498 | 398,302 | 15,804 | 15.804 | prirođeno svojstvo čoveka. E da bismo pričali zapravo o racionalnosti čoveka. Dakle znamo da o racionalnosti ljudske vrste. Mi znamo da | |
chunk_0018 | 399,138 | 426,526 | 27,388 | 27.388 | više desetina vekova se veliki umovi bave temom racionalnosti i šta je racionalno, šta nije racionalno u mišljenju, u ponašanju, kako treba da se ponašamo da bismo bili racionalni, da li je to samo nešto što je korisno ili nešto što je dobro. Razna su tu pitanja pre svega iz filozofije došla. Ali da bismo psihološki pr... | |
chunk_0019 | 427,042 | 439,358 | 12,316 | 12.316 | a na na neurološkom nivou, a zatim i naš um kao neka vrsta i to vrlo uslovno shvatite, ali aparata, mehanizma koji obrađuje sve informacije. | |
chunk_0020 | 439,938 | 461,086 | 21,148 | 21.148 | u kojima se nalazi. Da li je da li su naš um i mozak racionalni i i kakva je ljudska racionalnost? Moramo da pozajmimo norme iz nekih tvrdih formalnih sistema i da realno mišljenje i ponašanje koje psihologija | |
chunk_0021 | 461,634 | 481,406 | 19,772 | 19.772 | rutinski meri eksperimentima ili nekim korelacionim istraživanjima. Uporedimo sa tim tvrdim normama racionalnosti. Konkretnije u stvari mi se ovde bavimo višim kognitivnim procesima. kognitivni aparat je | |
chunk_0022 | 482,818 | 491,582 | 8,764 | 8.764 | termin koji podrazumeva da je naš um aparat za obradu informacija. Tako da ja ću koristiti termin. | |
chunk_0023 | 492,098 | 521,022 | 28,924 | 28.924 | kognitivni sistem, zato što se bavim kognitivnom psihologijom, eksperimentalnom kognitivnom psihologijom, ali ako se ne bavite time, možete slobodno u svojoj glavi da prevedete to u um i da pratite tok predavanja. Dakle, kada pričamo o o tome da li je naš kognitivni sistem racionalan, da li je to njegova priroda, da li... | |
chunk_0024 | 522,049 | 540,271 | 18,222 | 18.222 | usmeravamo se na tri vrste viših kognitivnih procesa, na tri tipa. Oni su naravno u realnosti povezani, ali kad ih izučavamo, izučavamo ih odvojeno kako to već u nauci biva da bismo što molekularnije ispitali neke fenomene i to su to su | |
chunk_0025 | 540,271 | 561,758 | 21,487 | 21.487 | procesi koji su nam svima poznati zato što ih svakodnevno upotrebljavamo i to su procesi mišljenja. precizno proces odlučivanja, proces zaključivanja i proces suđenja. Odlučivanje je psihološki gledano | |
chunk_0026 | 562,338 | 589,534 | 27,196 | 27.196 | Dakle proces kognitivni proces doloženja do neke odluke. Ali šta to znači za naš um? Znači da imamo dve neke mentalne reprezentacije u glavi. Na primer ispred nas su cipele i patike i mi sad odlučujemo da li ćemo kupiti cipele ili patike. Zaključivanje je izvođenje nove mentalne reprezentacije na osnovu nekih datih inf... | |
chunk_0027 | 590,178 | 612,926 | 22,748 | 22.748 | dobijemo informaciju. Ovo ima Džon i nosi se na nogama i onda ja zaključujem aha dakle to su cipele. Izvodim naravno da mi je ideja cipela poznata iz iskustva i ostalo, ali ali dakle prizivam novu mentalnu reprezentaciju. I treći kogni viši kognitivni proces, treći proces mišljenja | |
chunk_0028 | 613,730 | 641,886 | 28,156 | 28.156 | koji je pogodan da ispitamo da li smo racionalni ili nismo jeste suđenje, a to je da li nam se nešto dopada ili ne dopada. To je u principu odgovor na pitanje da li mi se ove cipele dopadaju ili ne i koliko mi se dopadaju na primer koliko je koliko im ocenu dajem na skali od 1 do 10. To je to je jedna mentalna reprezen... | |
chunk_0029 | 642,658 | 648,574 | 5,916 | 5.916 | ova tri viša kognitivna procesa. Mi možemo da kažemo da da | |
chunk_0030 | 649,250 | 672,288 | 23,038 | 23.038 | kad da smo doneli neku odluku da ona nije baš dobra bila za nas. I a neko drugi će reći pa dobro, ali nisi mogao bolje da znaš. Mislim, postupao si u svom najboljem interesu. Uh neko treći će reći niste imali sve informacije na raspolaganju. U sličnoj situaciji biste bili drugačije raspoloženi pa doneli drugačiju odluk... | |
chunk_0031 | 672,288 | 695,326 | 23,038 | 23.038 | složeniji aspekti naših života da bismo mogli tako jednostavno da odgovorimo na pitanje svaki naš za svaki naš sud, zaključak ili odluku da li su bili racionalni ili nisu. Naravno ni nauka ne funkcioniše tako nego su nam potrebni standardni kriterijumi odnosno norme racionalnosti. | |
chunk_0032 | 695,906 | 714,558 | 18,652 | 18.652 | Sa kojima ćemo porediti naše ljudsko mišljenje. E sad te norme racionalnosti nazivamo normativna racionalnost i tri su osnove racionalnosti u odnosu na koje poredimo kako mislimo, sudimo i zaključujemo i to su logika, | |
chunk_0033 | 715,106 | 733,630 | 18,524 | 18.524 | Matematička teorija verovatnoće i teorija očekivane korisnosti, fon Nojmana i Morgenšterna, njih naglašavam zato što su možda publici manje poznati, logiku i verovatnoću smo sretali u školi, a a fon Nojmana i Morgenšterna možda je ljudima poznat | |
chunk_0034 | 734,210 | 754,462 | 20,252 | 20.252 | to ime ovog para zato što su oni autori teorije igara. Teorija igara dosta pažnje privlači i u javnosti, u u u javnosti koja prati naučne sadržaje recimo. E i sad imamo te tri | |
chunk_0035 | 755,170 | 780,158 | 24,988 | 24.988 | Imamo zakone matematičke teorije verovatnoće. Imamo zakone logike i imamo pravila, principe racionalnosti, teorije očekivane korisnosti. I normativna racionalnost kaže racionalan čovek je onaj čovek čije mišljenje je tako uređeno da odgovara da savršeno logički razmišlja, da savršeno barata | |
chunk_0036 | 780,802 | 806,686 | 25,884 | 25.884 | zakonima verovatnoće i pomoću njih i i sudi i procenjuje verovatnoću i poštuje sve principe teorije očekivane korisnosti. Odnosno normativna teorija racionalnosti kaže kako bi trebalo mi da mislimo da bismo bili savršeno racionalni. Takav model čoveka se naziva homo ekonomikus ili ekon. | |
chunk_0037 | 807,202 | 827,168 | 19,966 | 19.966 | tog mitskog super bića koje ima neverovatne kognitivne resurse na raspolaganju. Ima sve informacije koje su mu potrebne da donese savršenu odluku o ne znam nekoj kupovini ili šta će da studira. Savršeno je inteligentan, savršeno barata i logikom i verovatnoćom i i i | |
chunk_0038 | 827,168 | 854,206 | 27,038 | 27.038 | principima racionalnosti, ima svo vreme ovog sveta i nikako se ne zamara. Ništa to njega ne stresira što on prosto donosi takve odluke. I to je tako da normativne teorije racionalnosti zapravo govore kakvo bi trebalo da bude ljudsko mišljenje da bi bilo racionalno i vrlo detaljno se propisuju sva ta pravila i kriteriju... | |
chunk_0039 | 854,850 | 879,070 | 24,220 | 24.22 | Mi znamo da u našem životu baš i nije sve tako i da znamo da nismo uvek ni logični, ni da da informacije o verovatnoći ako ih i razumemo da ih iskrivljujemo ili se ne oslanjamo na njih, da čas volimo jedno, čas volimo drugo. Jednom nam se kupuju patike, drugi put nam se kupuju cipele. Dakle | |
chunk_0040 | 880,226 | 900,478 | 20,252 | 20.252 | ti te tvrde norme racionalnosti zapravo ne opisuju ljudsko mišljenje. E u tu tačku u velikoj debati o racionalnosti se uključuje psihologija sa svojim aparatom znanja i metodološkim aparatom i ispituje kada i kako odstupamo od ovih normi racionalnosti. | |
chunk_0041 | 901,410 | 918,480 | 17,070 | 17.07 | Mi znamo da iz našeg svakodnevnog iskustva, posmatrajući sebe i druge i nekako gotovo da je opšte mesto da nismo uvek i u svakom postupanju i mišljenju savršeno racionalni, da nismo uvek logični. | |
chunk_0042 | 918,480 | 945,278 | 26,798 | 26.798 | da nismo uvek savršeni računari verovatno hoće, da ne poštujemo principe racionalnosti, da nam se ponekad dopadaju patike, a ponekad cipele, a da smo da imamo iste resurse na raspolaganju. I u početkom 18. veka švajcarski matematičar Nikolas Bernuli je postavio | |
chunk_0043 | 945,794 | 970,078 | 24,284 | 24.284 | jedan, jedno ispostaviće se intrigantno pitanje o kojem možemo i mi danas da da razmišljamo. Pitanje je glasilo koliko bi novca dali, evo zamislite da vam neko nudi da igrate jednu igru na sreću i da treba da platite učešće da biste igrali u toj igri. Pravila igre | |
chunk_0044 | 970,722 | 997,822 | 27,100 | 27.1 | Ukoliko želite, dakle nije nije obavezno, nije nametnut izbor. Pravila igre su takva da se baca novčić i to tako da se novčić baca dokle god ne padne pismo. Ako padne pismo na prvom bacanju, igrač dobija, možemo da se dogovorimo dva dukata, pošto hajde 18. vek. Ako padne na drugom bacanju, | |
chunk_0045 | 998,434 | 1,008,062 | 9,628 | 9.628 | pismo, onda dobije četiri dukata. Ako padne na svakom sledećem bacanju dobija duplo više dukata nego na prethodnom. | |
chunk_0046 | 1,008,610 | 1,033,950 | 25,340 | 25.34 | i to zvuči kao dosta dobra ponuda da da je igrate zato što samo sve što treba da uradite je zapravo da čekate da padne pismo i da pada što više i pašće u nekom momentu i dobijaćete dobićete više novca. Međutim ljudi su spremni da ulože vrlo malo novca da bi igrali takvu igru. | |
chunk_0047 | 1,035,810 | 1,041,758 | 5,948 | 5.948 | i Bernulija je zanimalo zašto je to tako. Jedan od odgovora koje je pokušao da | |
chunk_0048 | 1,042,338 | 1,066,550 | 24,212 | 24.212 | a njegov kasnije rođak Danijel Bernuli da da ponudi jeste da bez obzira što ta igra ima teorijski beskonačnu dobit, ulaganje u tu igru zavisi od toga koliko mi novca već sada imamo u džepu. I onda ta beskonačna dobit teorijska nema i sad oni pravi neku funkciju oko toga. | |
chunk_0049 | 1,066,550 | 1,090,762 | 24,212 | 24.212 | titulsku nema istu vrednost za siromaha ili bogatu osobu. Ako neko ima jedan dukat u džepu, njemu je svako ulaganje veliko, a dobit i od pet dukata mu ima ogromnu vrednost, dok neko ko ima na raspolaganju 5.000 dukata i dobije eventualno 1.000 dukata, oseća to kao manji manju dobit. Dakle da da iste | |
chunk_0050 | 1,090,762 | 1,114,974 | 24,212 | 24.212 | monetarne vrednosti, objektivne, materijalne, fizičke vrednosti nisu iste za sve ljude i da tu postoji neko sistemsko odstupanje je već tada imalo zigo tu u razmatranju ljudske racionalnosti, dakle početkom 18. veka. Tako da te norme nama služe da poredimo u eksperimentima. | |
chunk_0051 | 1,115,522 | 1,143,614 | 28,092 | 28.092 | na koji način ljudi odstupaju od tih normi i to nije u psihologiji nepoznato. Mi to radimo i u oblasti psihofizike. ove vizuelne iluzije su poznate manje-više svima. Dakle imamo neku fizičku realnost, ali onda naš um to vidi na neki drugačiji način i to je plodno tle da ispitamo kako zapravo naš um radi. Ili u slučaju ... | |
chunk_0052 | 1,144,098 | 1,169,824 | 25,726 | 25.726 | sad onako baš jednostavno da da kažem. Kako to da dete zna da upotrebi ispravan padež u rečenici, padeški oblik pre nego što je krenulo u školu i ču a a a kamoli čulo za koncept padeža ili da u srpskom jeziku postoji sedam padeža. Kako usvajamo ta znanja i kako koristimo uh uh i kako se povinujemo normama sistema koje ... | |
chunk_0053 | 1,169,824 | 1,196,702 | 26,878 | 26.878 | eksplicitno učili. Kako znamo da lopta kako dete ili mi znamo da lopta ako je bacimo uvis da će pasti dole. Ne a ne znamo dete još nije učilo o gravitaciji i i o tome kako se kreću, o pravilnostima kretanja tela, ali je uronjeno u u sistem i okolinu u kojoj živi. | |
chunk_0054 | 1,197,794 | 1,213,950 | 16,155 | 16.155 | Na osnovu brojnih primera koji liče na ovo što je Bernuli se pitao koliko ćemo novca da damo da bismo beskonačno dobili, pa se ispostavilo da to baš i nije ogromno, da nije srazmerno. Uh uh | |
chunk_0055 | 1,215,234 | 1,239,134 | 23,900 | 23.9 | Psihologija se zapravo uključuje u u veliku debatu o racionalnosti koja je to veliko pitanje, kakva je ljudska racionalnost. S jedne strane imamo ove normativiste koji kažu ne kakva je nego kakva bi trebalo da bude. A priključivanjem psihologije u ovu oblast otvara se velika debata i uh | |
chunk_0056 | 1,239,714 | 1,268,638 | 28,924 | 28.924 | Uz psihologiju tu su i političke nauke, ekonomija i neki prirodne nauke takođe. Koje pokušavaju da opišu kakva racionalnost zapravo jeste i sahranjuju zapravo ideju tog homo ekonomikusa, tog mitskog savršenog bića. I na scenu stupa realni čovek koji postaje i mišljenje realnog čoveka, to se dešava sredinom 20. veka pa ... | |
chunk_0057 | 1,269,922 | 1,293,054 | 23,132 | 23.132 | Mmm.
Realni čovek koji takođe posle dobija i neke nazive u teoriji, na primer homoheldistikus ili KTN ili tako ima, ima u oblasti ako naiđete kada čitate ovako nešto možda naiđete na te atraktivne nazive.
Koji... | |
chunk_0058 | 1,293,570 | 1,301,054 | 7,484 | 7.484 | opisuju, dakle ta deskriptivna psihološka racionalnost, racionalnost u psihologiji opisuje realnog čoveka. | |
chunk_0059 | 1,301,538 | 1,323,072 | 21,534 | 21.534 | i suđenje, odlučivanje i zaključivanje kakvi oni jesu u našoj svakodnevici, odnosno mi to sad simuliramo u eksperimentu. Sve je to uronjeno u ideju Herberta Simona, veliki naučnik u ovoj oblasti koji je rekao postavio je koncept ograničene racionalnosti na | |
chunk_0060 | 1,323,072 | 1,344,606 | 21,534 | 21.534 | bounded rationality. I kaže jeste, mi znamo da da čovekov um, da mi kao vrsta jesmo sposobni da budemo i racionalni po normama. Dakle da budemo to savršeno dati, ali nismo uvek i ne možemo uvek da budemo. Naša racionalnost kao osobina je ograničena. Uglavnom | |
chunk_0061 | 1,345,282 | 1,367,798 | 22,516 | 22.516 | On smatra da to ima veze sa okolnostima u kojima se donosi odluka, ali da dakle da ne možemo razgovarati o ljudskoj racionalnosti kao nekom savršenom mehanizmu i možda ni ne nije realno da težimo da očekujemo od čoveka da od svakog pojedinačnog čoveka, od svakog pripadnika vrste homo. | |
chunk_0062 | 1,367,798 | 1,390,314 | 22,516 | 22.516 | Homo sapiens da bude savršeno racionalan. To to su njegova razmatranja iz 1957. I on je svojom idejom ove ograničene racionalnosti udario temelje silnoj psihološkoj nauci do danas koja izučava gde mi to | |
chunk_0063 | 1,390,314 | 1,412,830 | 22,516 | 22.516 | grešimo, zašto grešimo i kako to da svi grešimo na isti način. Dakle gde nije više pitanje da li smo dovoljno, to jest iz neke druge grane psihologije, da li smo dovoljno, da li smo dovoljno inteligentni, da li smo dovoljno obrazovani, kog smo pola, koje smo škola, odakle dolazimo, te sitne | |
chunk_0064 | 1,414,498 | 1,431,902 | 17,404 | 17.404 | varke našeg uma svi smo im podložni u u manjoj ili većoj meri. Dakle svako kada bude video, pa nek bude i akademik ili bude tinejdžerka koja gleda seriju, kada vidi šerpu koja kipi, će imati | |
chunk_0065 | 1,432,802 | 1,448,320 | 15,518 | 15.518 | tu refleksnu reakciju, intuitivnu i i ovaj proračunski odgovor na umu, pa sad šta će da pobedi, ali prosto sva to to je univerzalno svojstvo našeg uma i naše vrste da imamo dve vrste uh uh | |
chunk_0066 | 1,448,320 | 1,463,838 | 15,518 | 15.518 | dva dva vida mišljenja. Ne, jedan od njih je bolje opisan, drugi još naučno bolje opisan, a o drugom se još uvek staramo da da ga detaljno opišemo. | |
chunk_0067 | 1,465,506 | 1,489,758 | 24,252 | 24.252 | Jedan od čuvenih zadataka iz koji može da još približi, dakle da uroni u kognitivnu psihologiju, ovaj primer sa šerpom jeste zadatak reket i loptica zajedno koštaju 1100 dinara. Reket košta 1000 dinara više od loptice i pitanje je koliko košta loptica. | |
chunk_0068 | 1,490,626 | 1,514,014 | 23,388 | 23.388 | Ovo nije težak zadatak u matematičkom smislu. Gotovo svako ko je pa sad da ne preterujem, ali recimo da je svako ko je završio osnovnu školu, a svakako srednju školu može da izvede ovaj proračun. To nije ništa komplikovano, ne zahteva mnogo redova računanja. Ipak studenti | |
chunk_0069 | 1,514,562 | 1,531,422 | 16,860 | 16.86 | često su u psihološkim istraživanjima učesnici isprednici studenti, pa tako i u jednom našem istraživanju 80% studenata Beogradskog univerziteta na ovaj na ovo pitanje odgovara sa tipičnim pogrešnim odgovorom 100. | |
chunk_0070 | 1,532,450 | 1,545,374 | 12,924 | 12.924 | tačan odgovor je 50. Ali ovaj odgovor 100 se prosto pojavi u umu. Ljudima deluje toliko lako i očigledno šta je tačan odgovor da se uopšte ne zadrže. Nije | |
chunk_0071 | 1,545,922 | 1,568,320 | 22,398 | 22.398 | verovatno pretpostaviti da oni ne bi umeli da reše zadatak kada bi uvideli da su to neke jednačine koje treba da povežu. Nije to ništa toliko komplikovano, ali 80% ispitanika i kod nas, a to je baš čuven zadatak i zato mi nije teško da ga sada podelim zato što ga više nećemo koristiti u istraživanjima zato što je tolik... | |
chunk_0072 | 1,568,320 | 1,590,718 | 22,398 | 22.398 | u javnosti, moramo da smislimo neki drugi. Daje taj tipičan pogrešan odgovor. E to što je taj odgovor tipično pogrešan, nama pruža dragocenu informaciju nama u psihologiji zato što kaže da upućuje nas na zaključak da mora biti da mi svi u umu imamo | |
chunk_0073 | 1,591,234 | 1,609,182 | 17,948 | 17.948 | Neku pravilnost, neki algoritam u toj našoj intuiciji koji nas navede da da damo odgovor 100. Nije greška u računanju. Nismo davali odgovor 58, 105, 200, 500. Pa sad prosto | |
chunk_0074 | 1,609,826 | 1,628,222 | 18,396 | 18.396 | neznanje iz matematike, iz aritmetike nego nego nas nešto nas sve navede da skrenemo nalevo u na isto mesto. Mislim sve. Dobrih 80% u ovom našem istraživanju iz 2019. godine. | |
chunk_0075 | 1,628,866 | 1,644,944 | 16,078 | 16.078 | E ti paradoksi za filozofe paradoksi, za psihologe kognitivne pristrasnosti su empirijski fenomeni koje gotovo rutinski danas dabežimo u eksperimentima i predstavljaju ta ponašanja i mišljenja. | |
chunk_0076 | 1,644,944 | 1,661,022 | 16,078 | 16.078 | koje čiji ishodi odstupaju od racionalnosti. Ne možemo prejak bi bilo reći iracionalno, ali to bi impliciralo da baš nema smisla u tome, ali ali tu neki smisao postoji, samo taj smisao ne dolazi iz logike. | |
chunk_0077 | 1,661,506 | 1,680,542 | 19,036 | 19.036 | normativne teorije racionalnosti, odnosno očekivane korisnosti i i zakona verovatnoće. Mada postoji termin koji takva ponašanja i mišljenja lepo zapravo opisuje kao predvidljive iracionalnosti u našem mišljenju. | |
chunk_0078 | 1,681,218 | 1,708,478 | 27,260 | 27.26 | i to je dobro utvrđena empirijska činjenica, fenomeni sa kojima mi radimo. To su mi pokušavamo dakle da nateramo naše ispitanike da pokažu svoje kognitivne pristrasnosti, ja kažem svi ih imamo. i svi smo im skloni u u određenom stepenu. Izgleda da je to svojstvo nas kao vrste. Na primer | |
chunk_0079 | 1,709,282 | 1,720,862 | 11,580 | 11.58 | 2006. jedna lepa ilustracija. 2006. istraživači ponude opet studentima postdiplomcima. | |
chunk_0080 | 1,722,434 | 1,745,760 | 23,326 | 23.326 | Mogućnost da kupe svakodnevne neke predmete, na primer miša kompjuterskog, svesku ili flašu vina. Dakle predmeti koji vam moguće ne trebaju baš danas, ali ako biste ih kupili verovatno ih ne biste bacili za ono naći će svoju upotrebnu vrednost za jedno šest meseci sigurno. I ne koštaju previše. | |
chunk_0081 | 1,745,760 | 1,769,086 | 23,326 | 23.326 | nisu nisu luksuzna roba, a nisu baš ni tričarije koje vam sigurno ne trebaju. Dakle ne mora biti besmislena kupovina. I onda vas pitaju koliko biste novca dali za tog miša, za flašu vina nekog prosečne ne ne razumem se, ali rekla bih da je neka prosečna cena vina ili svesku. I | |
chunk_0082 | 1,769,698 | 1,798,014 | 28,316 | 28.316 | To je zadatak za njihove ispitanike, onda im kažu izvadite svoje lične karte, to jest ne lične karte pošto se u Americi dešava, ali one broj socijalnog osiguranja koje je nešto kao naš jedinstveni matični broj građana. Dakle to sad svi imaju. Trebalo bi da svi imaju tamo i da zapišu poslednje dve cifre na papir iz svog... | |
chunk_0083 | 1,798,626 | 1,822,992 | 24,366 | 24.366 | i onda da ponude da kažu evo ja bih kupio svesku za toliko i toliko novca, vino za toliko i toliko, miša za toliko i toliko. E i rezultate koje oni beleže, a ja sam izabrala primer koji čini mi se da nije toliko popularan, nije toliko poznat, ima mnogo poznatih demonstracija ovog fenomena koji nazivamo | |
chunk_0084 | 1,822,992 | 1,849,246 | 26,254 | 26.254 | efekat ukotvljavanja jesu da oni čiji su se brojevi poslednje dve cifre na JMBG-u bile između 80 i 99, da je njihova prosečna ponuda bila 26 dolara. A oni kojima su poslednje dve cifre bile između 0 i 19 je prosečna ponuda bila 9 dolara za iste predmete. | |
chunk_0085 | 1,849,762 | 1,876,144 | 26,382 | 26.382 | Dakle jedan potpuno besmislen i irelevantan broj za koji čak i da pitate te ispitanike da li taj broj ima ikakve veze sa sa time koliko ćete novca dati, naravno da bi rekli ne je povukao i delovao kao kotva na naš proces, onaj viši kognitivni proces suđenja i naš um kao da se zakači za taj potpuno | |
chunk_0086 | 1,876,144 | 1,891,998 | 15,854 | 15.854 | arbitrarno određen broj u situaciji otvoreno arbitrarno određen i irelevantan broj. Brojne su demonstracije ovog fenomena i sa tačkom sreće i sa ne znam | |
chunk_0087 | 1,892,578 | 1,919,006 | 26,428 | 26.428 | Uglavnom su to pitanja u kojima treba da donesemo sud ili da ponudimo neku cenu ili da damo odgovor na nešto na šta ne znamo odgovor. Na primer koliko je visok hram Svetog Save, koliko je godina živeo Gandi, koliko hromozoma imaju pingvini. Dakle odgovori na na pitanja na koje najverovatnije ne znamo odgovore, ali treb... | |
chunk_0088 | 1,919,586 | 1,947,582 | 27,996 | 27.996 | popunjavamo ispit na negde pa ne znam odgovor pa pokušavamo da se snađemo i domislimo odgovor. To domišljanje se kači na neke irelevantne informacije iz naše okoline. Takvih ovo je efekat ukotljavanja, to je jedna od kognitivnih pristrasnosti je do sada opisano preko 150 u literaturi ako ne i više. Ogroman je broj. | |
chunk_0089 | 1,948,098 | 1,962,896 | 14,798 | 14.798 | ovih pristrasnosti i one se razlikuju na na mnogo načina odnosno razlikuju se na način na koji ih psihologija beleži, ali te | |
chunk_0090 | 1,962,896 | 1,977,694 | 14,798 | 14.798 | kognitivne iluzije i pristrasnosti više u psihologiji nisu nešto što nas čudi. Mi znamo da ćemo ih na nivou nauke, mi znamo da ako napravimo dobar eksperiment da ćemo gotovo sigurno | |
chunk_0091 | 1,978,274 | 2,007,646 | 29,372 | 29.372 | sa ogromnom verovatnoćom registrovati pristrasno razmišljanje. Eto to možete i da probate sami, da da se poigrate ovog eksperimenta, uzmite neki predmet, pitajte prijatelja hajde da procenimo cenu ovog predmeta i da probamo da trebamo malo više ljudi, ne treba jedni druge da da slušaju tim procenama, da vidite kako se ... | |
chunk_0092 | 2,008,226 | 2,030,942 | 22,716 | 22.716 | te empirijske činjenice i fenomeni nisu po sebi zanimljivi da li ćemo ih registrovati ili nećemo i da li smo skloni kognitivnim pristrasnostima ili iluzijama jesmo. To znamo. Ali ono što je pitanje za psihologiju i šta je zapravo velika stvar u svemu tome u tom uh | |
chunk_0093 | 2,032,194 | 2,051,359 | 19,165 | 19.165 | odstupanje od racionalnosti jeste šta je kognitivna osnova toga. Zašto se kačimo za za neke irelevantne informacije? Zašto prosto ne ne kažemo ne znam? Zašto zašto ne zanemarimo te irelevantne informacije i fokusiramo se na one koje su nam dostupne, a ako nam nisu | |
chunk_0094 | 2,051,359 | 2,070,525 | 19,166 | 19.166 | dostupne, zašto mi ne prepoznajemo da nam nisu dostupne i onda kažemo e pa hajde da daj mi još informacija, ja ne mogu ovo da da ne mogu da znam odgovor na ovo pitanje. Ja vam sad prepričavam scenarije svih psiholoških eksperimenata koji su ovo ispitivali. Zaista ljudi. | |
chunk_0095 | 2,071,106 | 2,083,422 | 12,316 | 12.316 | Kada im se kaže e ali traži svaku informaciju koja ti je potrebna da rešiš ovaj zadatak, čak i kad im se pruži, kad nam se pruži ta mogućnost, mi to ne radimo. I i | |
chunk_0096 | 2,084,257 | 2,108,222 | 23,965 | 23.965 | i kažem i ja zato što sam i ja bila u ulozi ispitanice u psihološkim eksperimentima. Tako da da svi smo tome skloni, to je stvarno univerzalno svojstvo. Tako da je glavno pitanje koja je kognitivna osnova šta je u našem umu tako posluženo da nas dovodi do ovih kognitivnih iluzija. I | |
chunk_0097 | 2,108,930 | 2,127,134 | 18,204 | 18.204 | Tu je bogato empirijsko teorijsko polje psihologije. Da bismo to razumeli trebalo bi da se podsetimo nekih uvreženih stanovišta koje savremena kognitivna psihologija deli o tome kako naš mozak i um | |
chunk_0098 | 2,127,938 | 2,146,720 | 18,782 | 18.782 | funkcionišu i to možemo da nazovemo principima našeg uma i važe prosto za sad ne samo za pitanje racionalnosti nego naš um i za percepciju i za vizuelne iluzije i za to kako obrađujemo jezik i i za sve te za motivaciju, emocije, za sve te | |
chunk_0099 | 2,146,720 | 2,169,246 | 22,526 | 22.526 | bazične psihičke funkcije i i procese. E sad jedan od tih graničnih uslova ili principa prvi kako naš um funkcioniše jeste činjenica da smo mi nešto što su termini su |